desnica sakic
10.02.2007., subota
PERSA GROM SPOT NASE MALDE KORCULANKE
 PRTENCA I PERSA PIJANI KO MAJKE =) |
04.02.2007., nedjelja
IRON MAIDEN I PISMA FEAR OF THE DARK MOJA NAJDRAZA
Priča o Iron Maidenu počinje 1971. godine kada je petnaestogodišnji Steve Harris , inspiriran grupama kao što su Wishbone Ashes, Jethro Tull i možda ranim Genesisom, kupio kopiju telecastera basa. Steve je za svoju budućnost planirao da će igrati za West Ham i iako je bio potpisan za njih, onda je bilo malo talentiranih nogometaša, tako da su samo neke uzimali. Nastavljanje treniranja značilo je da se mladi Harris ne može pridružiti svojim vršnjacima u opijanju, slušanju glazbe i potražnjom za curama. Nakon teškog i dugačkog razmišljanja odbacio je nogomet i razvio veliko znanje o rock'n'rollu. Razmišljao je kako bi mogao svirati svoje omiljene pjesme i skakati sa prijateljima. Ovo je dovelo do osnivanja benda Influence, koji su kasnije promijenili ime u Gypsy's Kiss. Oni su napravili svoj debi kad su nastupali šest puta u jednom danu. Steve se bio zakačio sa bendom Smilar. Ostali članovi benda bili su nekoliko godina stariji od njega. Steve je pokupio još nešto iskustva, ali još se osjećao nezadovoljno. Međutim, likovima iz ovog benda je trebao basista a ne tekstopisac i mozak benda u tom basisti. Stoga je Steve napokon uočio da je jedini način da radi što želi, da osnuje svoj bend i na kraju 1975. godine čelična djevica je rođena. Steve je ime Iron Maiden zapazio u filmu The Man in The Iron Mask. To je bio metalni lijes (kovčeg, op. webmastera) sa bodljama unutra i žrtve su bile stavljene u njega - šta se dalje dešavalo sa njima, možete i pretpostaviti. U proljeće 1976. godine, bend je dobio mjesto za stanovanje u kafiću the Cart and Horses u Stratfordu, istočnom dijelu Londona. Prvih nekoliko koncerata dobro je prošlo, ali Steve je opet osjećao da nešto fali. Vokalist Paul Day je bio zamijenjen sa Denis Wilcock (ex - Smilar) i on je za gitaristu predložio mladog talentiranog Dave Murraya. Ovo je dovelo do pomoći gitarista Terry Rancea i Paul Sullivana. Bob Sawyer koji je koristio ime Bob D'Angelo je bio drugi gitarist, a Ron Rebel je bio bubnjar. To je bila prva postava Iron Maidena. Bend je svirao u The Cart and Horses i dobivao ponude za sviranje po istočnom Londonu. Nakon šest mjeseci postava se opet promijenila. Bob je otišao iz benda zato što je bio mnogo lošiji od Davea. Onda, nakon svirke u Bridgehousu Dennis je otpustio Davea koji se pridružio grupi Urchin, koju je vodio njegov stari prijatelj Adrian Smith. Sa svom ljutnjom bend je morao da odbaci dvije gitare i uzeo novog solo gitaristu Terry Waprama i novog klavijaturistu Tony Moorea. Ron Rebel je otišao jer nije mogao podnjeti pritisak i zamijenjen je Barry Purkisom, koji će se kasnije zvati Thunderstick. Nova postava je odsvirala jedan koncert u Bridgehouseu i bilo je sigurno da klavijature nisu odgovor na probleme. Izlazak Moorea je rezultirao izlaskom Waprama koji je rekao da ne može bez klavijatura. Steve jo otišao na koncert Urchina i zamolio Davea da se vrati u bend. Dennis je otišao iz benda prije koncerta u južnom Londonu, a kad je i Thunderstick otišao stvari su izgledale jadno i klimavo. Steve je uzeo Doug Sampsona za bubnjara (ex - Smilar) i dok se porodično stablo raširivalo, Steve je tragao za pjevačem. To je bio na preporuku Stevea Paul Di'Anno. Paul je prošao audiciju i postava je opet bila na nogama. Stvari su bile drugačije u 1977. godini, kada je glavni bio Punk/New wave pokret i teško je bilo dobiti nastup u nekom od klubova. Isto je bilo i sa izdavačkim kućama. Bend je dobio ponude da ošišaju kosu i da postanu punkeri. Harris je naravno to odbio. U kasnoj 1978, situacija se promijenila i bend je opet počeo da svira. Zaključili da treba izdati demo pa su tako na novu godinu bili u Spaceward studios blizu Cambridgea te snimili Prowler,  Zbog male količine novca koju su posjedovali, nisu mogli da naprave vrhunsku kazetu. Kad su otišli natrag za nekoliko tjedana kazeta je bila izbrisana, ostavljajući ih sa neizmixsanim trakama. Dave je dao svoju kopiju DJu koji je je imao strastvenu ljubav za rokom i imao je regularne noći puštanja rock glazbe u Soundhauseu, te ih je prebacio u Bandwagon u sjevernom Londonu. Bend je sada dobivao više ponuda za sviranje i dobio mjesto za sviranje u Ruskin armsu u Manor parku. Neal je ubacio jednom traku u jednoj od svojih noći i bio je zapanjen reakcijama. Bila je to najtraženija kazeta i Maideni su počeli svirati. Kazetu je zapazio i Rod Smallwood, koji je radio sa Steveom, koji je nakon što je poslušao kazetu i bend kako svira ponudio da im bude menadžer. Rod je organizirao koncerte po cijeloj državi kako bi proslavio bend i organizirao je svirke za diskografske kuće. Jedan takav koncert je bio u Marqueeu 13. oktobra. John Darnley je došao iz EMI da vidi da Maideni imaju sporazum sa vlasnikom Marqueea da će se dvorana rasprodati do sedam sati. Maideni su pobijedi i bili potpisani za EMI sljedeći mijesec. Na ljeto su gostovali u časopisu Sounds. To je značilo u budućnosti da će Geoff Barton naći Kerrang! i napraviti veliki naslov novog talas britanskog metala. Maideni su se još jednom predstavili na Music Machineu u Camdenu kao specijalni gosti Motorheadu koji su se tada zvali Iron Fist and Hordes from Hell. Prije nego što se godina završila bend je još dvaput nastupo u Music Machineu - ali ovoga puta kao glavna grupa. U međuvremenu bend je bio zatrpan molbama da se napravi još demo kazeta pa su momci odlučili da naprave svoju Rock Hard kuću. Sedmoinčni EP je bio nazvan the Soundhouse Tapes i bio je prodavan samo na koncertima i putem pošte. 6000 kopija bilo je prodano i tako je to postalo najvrijedniji demo IMa. Neke su kuće tražile da izdaju svoj prvi album, ali oni su htjeli da to bude iznenađenje za fanove. Između koncerata grupa je otišla u EMIjev Manchester Square Studios da snime pjesme Santcuary i Wrathchild, za kompilaciju koja se zove Methal for muthas. Takođe su snimili četiri pjesme za Radio jedan i njihov show Friday rock. Gitarist Tony Parsons došao je kao drugi gitarist kako bi bend opet bio petočlan. Tijekom božićnog razdoblja došlo je do još nekoliko promjena postave. Doug Sampson je morao da ode zbog zdrastvenih problema i Parson je otišao jer mu je bilo dosadno svirati. Clive Burr i Dennis Stratton su došli na bubnjeve odnosno gitaru. Bend je otišao na prvo snimanje albuma sa Will Maloneom u producerskoj stolici. U februaru 1980. godine, bend je otišao na turneju Methal for muthas da promovira kompilaciju, i njihov prvi singl Running Free je izdan. Totalno je iznenadio diskografsku kuću uletivši na 44. mjesto i pojavljivanje na emisiji Top of the Pops. 14. aprila bend izdaje svoj prvi album nazvan Iron Maiden koji je uletio na 4. mjesto top liste.. Maideni koji su bili na turneji Methal for muthas, gostovali su na turneji Judas Priesta - British Steel, zatim su počeli sami svoju turneju svirajući 40 koncerata u 2 mjeseca. Ponovo su se pojavili u Marqueeu, uključujući 4 zaredom rasprodane noći. U avgustu bend je pozvan od strane američkog popularnog benda Kiss da idu zajedno na europsku turneju i da budu na Reading to Saturday kao specijalni gosti grupi UFO, davajući Steveu priliku da svira na istom mjestu gdje i UFOov Pete Way, jedan od njegovih najvećih heroja. Sa KISS-om njihova popularnost je narasla preko cijelog kontinenta. Maideni nisu svirali neke engleske turneje jer su se odmarali u Italiji. Kad su se vratili sa Kiss-ove turneje Dennis je izašao iz benda zbog neslaganja u pravcima glazbe . Maideni nisu dugo tražili zamjenu, brzo je uskočio Adrian Smith. Mala engleska turneja je napravljena da bi se Adrian uveo u stroj. Onda su počeli raditi na novom albumu sa Martinom Birchom kao producerom. Otišli su sa snimanja kako bi nastupili na Chrismas koncertu u londonskom Rainbow kazalištu, koji je snimljen za budući izlazak. Brdo publike bilo je dar za Božić kad je drugi dio koncerta bio ometen zbog tehničkih problema. Niko nije otišao ranije! Album Killers je izašao u februaru 1981. godine, i bend je otišao na prvu svjetsku turneju, ne znajući vjerovatno da će njihove turneje kasnije uglavnom i biti samo svjetske jer su postali cijenjeni širom svijeta sa kasnijim albumima. Album je ušao na 12. mjesto i bend je dobio gold diskove u nekoliko zemalja. Kao Europa, turnejom su prvi put posijećeni SAD, Kanada i Japan. EP uživo snimljen u Japanu a nazvan je Maiden Japan. U martu izašao je video koncert iz Rainbow kazališta. Kako se turneja Killers približavala kraju, tako su se i Paul Di'Annu dani odbrojavali. On je živio puni Rock'n'Roll život odbijajući upozorenja od benda, Roda i doktora - oštećivao je svoj glas i zdravlje. Također se i udaljavao od Maiden stila sviranja i više vukao na Whitesnake stil. Još jedna zamijena je napravljena... vjerovatno zamjena koja će učiniti da IM postane najcjenjeniji metal bend u istoriji.. Bruce Bruce iz engleskog benda Samson je htio svirati neku vrstu muzike kakvu su imali Maideni i tako se prijavio na audiciju, vrativši svoje prezime Dickinson. Nekoliko turneja je napravljeno u Italiji za zagrijavanje, a glavni je nastup bio u kazalištu Rainbow gdje je bend dobio priliku da svira i neke nove pjesme. Brucea su fanovi prozvali the air ride siren zbog njegovih jakih, neobičnih za heavy metal glasova. Godina je završila povratkom Maidena u Ruskin arms pod maskotom alter ega Gengis-khana za Dave Murrayev rođendan. Ako je 1981 bila popularna za Maidene, onda je 1982 ispunila sve njihove želje. Bend je već rasprodao turneju Beast on the Road kad je singl s novog albuma - Run to the Hills zauzeo 7. mjesto top-liste. Novi album pod imenom The Number of the Beast razneo je konkurenciju i uletio na 1. mjesto liste u Ujedinjenom Kraljevstvu, a otišao je i među prvih 10 u većini država. Turneja je bila uspješna što dokazuje da je bend napravio 180 koncerata u 8 mjeseci!!! Bend je po prvi put nastupio u Australiji i na Novom Zelandu i svirali su prvi rasprodani koncert u Americi u New York Palladium. U osmom mjesecu završili su sa američkom turnejom i vratili se u Englesku kako bi nastupili na Reading festival pred 35.000 gledatelja! Vjerovatno nisu ni pretpostavljali da će ih ovakva i veća posjećenosti koncerata pratiti dok sviraju. Na kraju turneje Clive Burr je izašao iz benda.  Nekoliko osobnih problema i poremećenih datuma koncerata navelo je bend da ode u Nassau da snimi album sa Nicko McBrainom za bubnjevima. Bend je upoznao Nicka za vrijeme Killers turneje kada je svirao sa francuskim rokerima Trust koji su podržavali Maidene tijekom turneje. U Americi bend je proglašen za sotoniste i mali bend sa retardiranim članovima koji su totalno promašili bit sviranja - klasična američka priča, stoga nisu ni zaslužili bolje od Limp Bizkita danas. To je naravno bio netočno pa je bend dobio više pozornosti. Novi bubnjar, Nicko dokazao se kao vrsan bubnjar na novom albumu Piece of Mind. Bend je otišao na mali odmor da snimi promo video za prvi singl Flight of Icarus, a scenario je govorio o čovjeku koji je obučen u plavi ogrtač. U maju album je upao na 3. mjesto i bend je počeo World Piece Tour u Hull City hall.Turneja je ponovo bila rasprodana, a bend je potvrdio svoj status u svijetu. U Americi su svirali na sve većim i većim koncertima i prodavali onoliko albuma koliko se zapravo moglo proizvesti u tako kratkom vremenskom periodu. Turneja se završila u centru Europe pred TV publikom u Dortmundu. Kao vrhunac showa bend je napao svoju maskotu, hodajućeg Eddia. Bend je razmišljao o tome da makne Eddia sa omotnica, ali zahtijevi fanova bili su veliki pa je on vraćen na sljedeći album. Potom su ušli u novu godinu sa standardnom postavom spremajući se za svoju najzauzetiju godinu. Orvelovske 1984. godine, Maideni imaju tri sedmice da se odmore prije rada na novom albumu. Napravljen je u Jersiju i opet sniman u Nassau. Za to vrijeme Powerslave je izašao na ulice u septembru mjesecu, a bend je već bio tri tjedna na World Slavery Touru. Turneja je otvorena u Poljskoj - prvi put da je bend počeo u kaubojskom izdanju. Prvi put su posjetili Mađarsku i Jugoslaviju. Probijajuća turneja Iron Maiden Behind the Iron Curtain izazvala je zaintersiranost svjetskih medija. Ta turneja je bila pravi hit tako da je zabilježena i na videu. Iz istočne Europe kroz Italiju bend se vratio u Englesku gdje je Powerslave dosegao 2. mjesto po prodaji albuma. Album je sadržavao dosad neviđene artove i crteže i masivni nastupi su izgledali kao albumska umjetnost. Maideni su svirali 4 noći zaredom u Hammersmith Odeonu, uključujući jednu noć sa rockerima Bad News za besplatno. Eddie je bio sada 20 metara visok i pojavio se na kraju pijesme Iron Maiden. Turneja je bila vrlo uspješna, bend je bio na vrhuncu slave, a produkti grupe bili su rasprodani. Bend je prvi put posjetio južnu Ameriku kada su pred 200.000 gledatelja nastupili na Rock in Rio festivalu. Vrhunac američke turneje je bio nastup u Long Beach areni u kojoj su Maideni postali prvi bend koji je rasprodao 4 noći zaredom na kojoj je bio ukupno 52.000 gledatelja. Taj show je snimljen za budući video koncert i za novi budući live album. Turneja je došla do iscrpljujućeg kraja u julu 1985. Sa dvostrukim live albumom i live video kazetom koji su trebali izaći na jesen, bend je dobio nakon 5 godina pravi i zasluženi odmor. Live album i video koji su se zvali Live After Death izašli su u desetom mjesecu, album je ušao na drugo mjesto, a video je mjesecima bio među vodećim. Novi album Somewhere in Time snimljen je u Nassau i Minchenu i izašao je u septembru 1986. godine. Uletio je na 3. mjesto i postao gold ili platinum u svakoj većoj zemlji. Da bi promovirao album, bend je otišao na Somewhere on Tour turneju. Imidž benda se promijenio na nekim pijesmama u kojima se koristio sintisajzer. Bilo kako bilo, svaki fan koji je mislio da će to promijeniti stil Maidena, trebao je samo da posluša pjesme Heaven Can Wait i Alexander the Great i uvjerio bi se da je pogrešno mislio. Turneja je još jednom počela posjetom Behind the Curtain dolazeći u Beograd i za 8 mjeseci je bila završena u Osaki. Show je još jednom bio spektakularan, Eddie je bio pretvoren u golemog robota i cijeli bend je bio podignut u zrak kada se pojavila Eddijeva ruka. Bend je bio također usnimljen i intervjuiran za video dokumentarac koji je izašao kasnije 1987. godine, a nazvan je Twelve Wasted Years - bendova kronologija od početka do uspijeha uključujući i nepoznate snimke i intervjue sa glavnim ljudima koji su umiješani u uspijeh Maidena. Kada je turneja završila bilo je vrijeme da se misli na novi album. Seventh Son of a Seventh Son je prvi i jedini od Maidena sa drugačijom zamisli. To i nije bila prava zamisao, ali dok je bend snimao i pisao pijesme, činilo se da su one uvijek bile nekako povezane tj. da su njihovi albumi bili priče. Omotnica je isto pokazala novi dizajn, mnogo bolja i čudnija nego prije. Seventh tour of a Seventh Tour turneja je takođe imala onu Maiden-tradiciju počinjući u Americi sa kombinacijom koncerata u dvoranama i na festivalima. Glavno središte turneje je bilo u avgustu kada su Maideni bili glavna grupa na legendarnom Monsters of Rock Festivalu u Doningtonu. Sve legende su bile na jednom mijestu (Kiss, David Lee Roth, Megadeth, Guns'n'Roses, Helloween). Bend je svirao pred 102,000 ljudi!112 Maideni su imali super koncert i pozornica je bila fantastična sa veličanstvenim vatrometom. Bend je onda poveo Monster ? u Europu, a prije nego što su završili turneju došli su u Englesku i imali nekoliko dvoranskih koncerata - prvi put da je bend svirao velike koncerte u dvoranama. Dvije noći u Birminghamovom NEC-u - najbolji show sa turneje koji nije bio na nekom festivalu bio je snimljen za novi uživo video koji će biti direktiran od strane Steve Harrisa. Turneja je završila 12. decmbra natrag u Hammersmithu - scena sa puno Maidenovih predstava. Nijedan album nije izašao 1989. godine, bend je dobio vremena da misli o novom albumu, da napuni baterije i da provede vremena sa obitelji. EMI i Sanctuary napravili su zabavu za Englesku, dvorana je bila ispunjena sa Union jacks i sa predstavnicima svijetskih medija koji su jeli ribu i chips i pili pivo, dok je bend bio slikan i intervjuisan. Maiden England je još jednom bio jedan od najboljih videa. U januaru 1990. godine, bend je otišao do Stevea da počnu raditi na novom albumu No Prayer for the Dying. Rad je počeo, kad je nakon sedam godina došlo do promijene postave. Adrian svijež sa svojeg solo albuma, nije bio siguran da će moći još uvijek sve svirati od Maidena, pa je zato otišao. Nažalost još jednom je došlo do stanke. Janick Gers koji je bio dobro poznat bendu, jer je svirao sa Gillianom i radio je sa Bruceom na solo albumu, pozvan je da svira sa bendom. Snimanje albuma se nastavilo. Po prvi put još od Beast ere, bend je snimao album kod kuće u Steveovom studiju. Sadržaj albuma postajao je sve više i više ozbiljan, dok su tekstovi imali za temu raspravu o stvarnosti. Naslovnica albuma i njezin sadržaj bili su užasan prizor za civile. Album je izdan 1. oktobra 1990., i uskočio je na drugo mjesto na britanskoj ljestvici. Nakon što nisu dvije godine išli nigdje, bend je opet odlučio vratiti se na stare staze i krenuo na turneju. No Prayer on the Road turneja počela je tajnim koncertom u Milton Keynesu 19. septembra 1990. godine. Nakon goleme prošle turneje, krenuli su ponovo sve ispočetka sa minimalnom rasvjetom i pozornicom. Maideni su time dokazali da nemoraju imati velike pozornice i vatromete da bi im koncert uspio. Janick je isto napravio veliku promjenu u njihovim nastupima, njegova velika energija i razne akrobacije sa gitarom zapanjile su sve, osobito Davea. Band i fanovi su opet bili sretni zato što su zajedno. Turneja je završila u Salt Lake Cityu, marta 1991. godine. U planu je bilo da budu posjećeni Japan i Australija, ali su ti koncerti otkazani zbog raznih problema. Kad je došlo vrijeme da se misli na novi album, bend i menadžerstvo su zaključili da Eddie treba novi izgled za 'devedesete. Umjesto kao junak horor stripa, odlučeno je da bi Eddie trebao izgledati još strašnije i zbog toga su Derek Riggs (jedan od najpoznatijih umjetnika za cover artove.. proslavio se sa Eddiem i coverima za albume IMa) i još nekoliko o autora pozvani da nacrtaju novog Eddiea i rad Melvyn Granta je bio izabran. Novi album Fear of the Dark je izdan u maju 1992, kada je bend otvorio turneju u Skandinaviji. Album im je dao njihov treći broj jedan na ljestvici. Iron Maiden su još jednom pitani da sviraju u Doningtonu u avgustu. Bend je svirao još jači show nego onaj iz '88. Znali su šta će biti ovaj put pa su bili manje nervozni zbog jednog tako velikog događaja. Cijeli show je snimljen za izlazak live videa koji bi trebao izaći sljedeće godine. Nekoliko koncerata su snimljeni za budući live album. Show na sceni je bio savršen, ali ništa više nego onaj u '88, osim što se Eddie pojavio kao golemo drvo kao i na omotnici albuma, uostalom. Turneja se završila četvrtog novembra kada su se vratili iz Japana. Bruce je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da napusti Maidene na neko vrijeme. On je uvijek bio ovisan o radu, htio je da obavi neke projekte i da ostane sa obitelji. Imao je neki osjećaj da je bio previše u bendu. Zaključeno je da će izdati dupli live album kao što je bio Live after Death samo što će albumi biti odvojeni. Prvi će imati materijal iz razdoblja poslije Live after Deatha, a drugi prije njega. Fanovi su onda dobili mogućnost biranja kupnje: da li će uzeti oba dva ili samo onaj iz jedne ere. Zbog prvog live albuma A Real Live One bend je odlučio otići na novu turneju Real Live Tour tražeći zamijenu za Brucea "vrištećeg". U međuvremenu bend je posjetio i Moskvu gdje je bio nevjerovatno prihvaćen od strane uspaljenih Rusa. Kada je turneja bila gotova bilo je vrijeme da se nađe novi pjevač. Na kraju je ispostavljeno da će novi pijevač biti Blaze Bayley iz Wolfsbana. Wolfsban je podržavao Iron Maiden tijekom turneje u '90. Blaze je bio omiljen od početka i kad je bend poslušao sve pjesme i držanja audicija bilo je jasno da je Blaze pravi izbor za Maidene. Kada je Blaze privikao na novo okruženje, bend je počeo svirati probe kako bi mogao početi raditi na novom albumu. Ne samo da je bend imao novog pjevača nego je i imao novog producera. Po prvi put nakon 1980. godine Maidenov album neće biti produciran od strane Martin Bircha. Od sredine osamdesetih Martin se počeo polako odmarati i prestajati raditi za maidene. Novi producer je bio Nigel Green. Nigel je bio samo snimač kazeta na Killers i na the Number of the Beast albumima, a sada je postao pravi producer. Dok su završili novi album, trebalo im je više od godinu dana. Značaj ovog albuma je bio ogroman, pa se sve usavršavalo do najsitnijih detalja. Novi album je nazvan The X Factor. Napokon je izašao u oktobru 1995. Turneja za ovaj album je počela u Izraelu i južnoj Africi - to je bio prvi posjet tim zemljama. Trebali su i svirati u Bejrutu ali Libijski političari nisu to dopustili. Bend se vratio u Europu da snimi MTV show Most wanted. Onda su otišli u Rumunjsku iza Iron Curtaina kako bi prvi puta posijetili zemlje istočne Europe (osim bivše SFRJ). Sve sumnje u vezi Blazeovih sposobnosti bile su tada otklonjene. Bend se još jednom vratio u Englesku i napravio veliki show u Brixtonu. U susret Božiću bend je odsvirao još neke koncerte u zapadnoj Europi prije nego što su otišli u Ameriku, Kanadu i Japan. Na ljeto su počeli sa koncertima u zapadnoevropskim zemljama a potom su otišli u južnu Ameriku gdje su predvodili Monsters of Rock fest u Sao Paulu pred 50,000 gledatelja. Bend zatim kreće na veliki odmor i izdaje prvu kompilaciju najvećih hitova Best of the Beast koja je imala novu stvar Virus. Bend počinje raditi na novom albumu i izdaje drugi album sa Blazeom koji se zove Virtual XI. Nakon njega iz benda izlazi Blaze jer bendu popularnost jako pada. Dolaze ponovo dobra vremena jer se u bend vraćaju dvije izgubljene duše: Bruce i Adrian. U međuvremenu je Bruce Dickinson imao poprilično uspješnu solo karijeru, koja je djelimično izgrađena i na slavi koju je stekao sa Maidenima. Njegovim povratkom u bend postalo je jasno da Iron Maiden bez Brucea nije ono što bi trebao da bude. Slava ostalim vokalima IMa, ali Bruce je zaista nešto posebno.. Počinje rad na novom albumu koji izlazi 2000. i na njemu bend ima tri gitare: Dave, Adrian i Janick. Album je nazvan Brave New World, i to po uzoru na istoimeni roman engleskog utopiste Aldousa Huxleya. Potom počinje ogromna svjetska turneja u koju je između ostalih bila uključena i Slovenija, ali i veliki festival Rock in Rio gdje je bend svirao pred 250,000 gledatelja. Taj koncert je snimljen i kasnije izdan kao live DVD i kao live album. FEAR OF THE DARK I am a man who walks alone And when I'm walking a dark road At night or strolling through the park When the light begins to change I sometimes feel a little strange A little anxious when it's dark. Fear of the dark,fear of the dark I have constant fear that something's always near Fear of the dark,fear of the dark I have a phobia that someone's always there Have you run your fingers down the wall And have you felt your neck skin crawl When you're searching for the light ? Sometimes when you're scared to take a look At the corner of the room You've sensed that something's watching you. Have you ever been alone at night Thought you heard footsteps behind And turned around and no-one's there ? And as you quicken up your pace You find it hard to look again Because you're sure there's someone there Watching horror films the night before Debating witches and folklore The unknown troubles on your mind Maybe your mind is playing tricks You sense,and suddenly eyes fix On dancing shadows from behind. Fear of the dark, fear of the dark I have a constant fear that something's always near Fear of the dark, fear of the dark I have a phobia that someone's always there. When I'm walking a dark road I am a man who walks alone Bruce Dickinson - Vocals Dave Murray - Guitar Janick Gers - Guitar Steve Harris - Bass Guitar Nicko McBrain - Drums |
27.01.2007., subota
MALO DA SE UPOZNAMO S EKIPOM
JA NIKOLA ZVAN LOZA STEFO OD LITA  BRUNO CAR HEHE  ON JE S ČUČU PLANETA  DEJAN S. MORTUSIJA GAY  OVO MI JE NAJDRAZI BEND  Negdje u bespućima '80-ih godina ideja dva brata - Darrell i Vinnie Paul Abbott, s američkog juga prerasla je u nešto što se, dvadesetak godina kasnije naziva jednim od najboljih i najutjecajnijim metal sastava ikada – Pantera. Ipak, dio karijere u kojem su zajedno s prijateljima Rex Brownom i Terrence Leejem snimili nekoliko nepoznatih albuma s naglaskom na natapirane frizure, pao je u zaborav kada je na mjesto pjevača umjesto Leeja stao Phil Anslemo. Zajedno sa spomenutom trojkom, Phil je činio stalnu i udarnu postavu benda koja se nije mijenjala sve do razilaženja početkom ovog tisućljeća. Prvi album s novim pjevačem Power Metal iz 1988. poslužio je samo kao nadimak njihovom glazbenom izričaju i kao odskočna daska za potpisivanje ugovora i objavljivanje njihovog službenog prvijenca Cowboys From Hell iz 1990. Novi zvuk, eksplozivni koncerti, te dvije udarne himne Cemetery Gates i naslovna Cowboys From Hell pomogli su im da dobiju status velike nadolazeće atrakcije. Odmah nakon obilaženja svijeta i snimanja kućnog videa na kojem pokazuju svoju ljubav prema seksu, drogi, alkoholu i metalu ulaze u studio i snimaju veliki, sirovi i brutalni Vulgar Display Of Power. Više ni na televiziji nisu mogli proći nezapaženo i veliki datumi (jedan od njih je i odsvirani koncertu u Rusiji pred milijun ljudi) ispisani su u njihovim karijerama i samo je bilo pitanje vremena kada će se početi vrtjeti po poznatijim top listama svjetske glazbe. Nije se čekalo dugo. Ravno s ceste ušli su u studio i za samo 6 tjedana snimili zvukom jedinstven i moćan album. Album se zvao Far Beyond Driven i hitovi kao što su 5 Minutes Alone, I'm Broken, Becoming, te prva obrada u njihovoj karijeri - Planet Caravan (Black Sabbath) uveli su ih na prvo mjesto Billboardove ljestvice. Ne treba ni napominjati da su bili prvi sastav koji je tako ekstremnom glazbom uspio u tome. U njihovim životima, ipak, nije se mijenjalo puno. Duge i zabavne turneje, rasprodane dvorane diljem Amerike i Europe opet su ih 1996. dovele do vrata studija. Ovoga puta, kao i svaki uspješan bend, dopustili su si malo eksperimentiranja, usporili su tempo i pomaknuli se od beskompromisne žestine prethodnog albuma, te dobili The Great Southern Trendkill. No, i uz takve promjene stvorili su jedan od najžešćih i najboljih albuma godine koji je svojom mračnošću, demonskim vokalima i ogorčenom tematikom podijelio kritičare, te smanjio prodaju. Pokraj hitova Drag The Waters i War Nerve pjesme kao što su Suicide Note i Living Through Me pokazale su da droga uzima veliki zamah u životu Pantere te je došlo i do prvih problema. Pričalo se o Anselmovu distanciranju od benda i njegovih članova, te o raznim heroinskim slučajevima. Tenzije među članovima Pantere i međusobna neslaganja stanku su razvukla na dugih i sušnih četiri godine, što je samo na kratko prekinuto izdavanjem live albuma Official Live: 101 Proof (1997.). Tri godine kasnije snimili su pomalo nostalgičan, ali isto tako odličan Reinventing The Steel, koji djelomično zbog eksplozije novovalnog metala, a djelomično i zbog letvice koju je Far Beyond Driven postavio jako visoko, nije postigao očekivani uspjeh. Nova turneja i gostovanje na brojnim festivalima bilo je zadnje što smo od Pantere vidjeli. Phil Anselmo se i dalje posvetio svojim brojnim projektima među kojima su medijsku pozornost ostvarili samo Down (pridružio mu se i Rex Brown) i Superjoint Ritual, dok su se braća Abbott klela na vjernost svojoj Panteri, te novostvorenom grupom Damageplan nastavila gdje su stali. Iako se uvijek pričalo da će ih nevjerojatna kemija koja je vladala među 'četvero braće' vratiti zajedno na pozornicu i u studio, svaka nada umrla je 08.12.2004. Naime, točno 24 godine nakon ubojstva Johna Lennona, zaluđeni obožavatelj Pantere popeo se na pozornicu za vrijeme prve pjesme na jednom od koncerata Damageplana i priredio krvoproliće u kojem je brojnim hicima usmrtio Dimebag Darrell Abbotta i nekolicinu prisutnih. Smrt gitarističkog gurua još je jednom, zadnji put, bacila svjetlo na Panteru. Tuga u metal svijetu bila je velika, skoro kao i ostavština koju su nam ti dečki priuštili. |
